Aisa Maličević - BiH
Alisa Maličević ( 1976:god.) rođena u Novom Travniku,do sada objavljene dvije zbirke poezije ,2003.zbirka "Provincijalka" izdavač BZK-Preporod Novi Travnika, 2010.god. zbirka "Stampedo" izdavač BZK-Preporod Novi Travnik
KAD NASTAJE PJESMA?
Riječi osluškujem
duboko u sebi,
ko da ih neko šapće.
Na tren duša odleti,
kad se vrati
riječ na papir sleti.
Duša snove sanja,
njima letim
slobodna ko ptica.
Kada duša snovima leti,
na krilima riječi
tad nastaje pjesma.
S U V E N I R I
Imao je ljubavi mnoge,
ja sve neke na papiru,
spomenarske, slične suveniru.
Uspavana ko u bajci,
pročitana i od djece,
uspavljujem sve oko sebe.
Čekati kraj priče zanimljivo nije
kad od ljubavi ostanu samo
pjesme, kao suveniri, za uspomene.
AKO TO IZGLEDA OVAKO
Ljubav zašećeri riječi,
ljepljive, slatke kao med,
zapraše ti oči kao vjetar cvijet.
Svi misle da dioptrija ti treba,
da ne razlikjuješ crno od bijelog,
sve ružičasto gledaš.
Za tebe voljeno mane nema
potreba ljudskih, mirisa neugodnih,
sve je potaman, baš sve ti godi.
Da li ljubav postoji ?
Kako da saznaš to?
Ako to izgleda ovako, onda, to je to.
P R E D S T A V A
Bila je to samo gluma,
loše odigrana uloga.
San je puko kao žvakaća guma,
neće se složiti oko toga.
Htio je da me pročita,
sa koje strane, nije znao.
Mislio je otvorit me kao vrata
ali na toj premijeri je pao.
Čekanje skida maske
upale se sumnje svjetla,
bez aplauza kroči na daske,
cijelo vrijeme izigravajući pijetla.
Samo jedno je htio,
da pozovem ga na bis
ali nije usuditi se smio
znajući da dosadnim mačkama kaže se: Pis.
Z A K L J U Č A K
Zapisano - pročitano:
Stablo svoje plodove nosi
sa njima se ponosi.
Doživljeno - naučeno:
Kad' sam dozrjela
zadrma se stablo,
odbačen plod je pao,
u nepoznato se otkotrljao.
NA DJELU
Plovim u vodama slanim od suza
nenaviknuta na plimu i oseku
neiskusna, kao riba kad udicu trza.
Tuge mreže previše guste
udice suviše oštre
šta uraditi da me puste ?
Možda, životu ispuniti želju,
do kraja priče ostati zlatna
i pokazati se na djelu.
ERUPCIJA NAIVNOSTI
Naivnost svoje zamke ima
misliš uvijek će tako da štima
bezbrižno da gledaš u sunce
i poslije isti vid da imaš.
Promućkam glavu da dođe sve na mjesto
puštam da me nasuka često
zar baš ne znam i ne mogu
preskočiti podmetnutu nogu?
Drhte ruke, cvokoću zubi
ne volim kad prema meni
sažaljenje nadvlada ljubav
hoće li iko znati da me ljubi?
Vonj bola dimi, guši
pricvrlji suza-žeravica
usijana, žigosa srce
uspavanu naivnost, probudi erupcija.