Srđan Sandić - Hrvatska

Srđan Sandić rođen je 07.10.1985. godine. Završio je Fakultet političkih znanosti, studij novinarstva, Mirovne studije te UN-ovu akademiju u Zagrebu. Radi kao copywriter i kao književni kritičar. Prozu, drame i kritike objavljuje u Zarezu, Književnom pregledu, na portalima B92, Kulturpunkt, Queer, e-muskarac, Balkanwriters, Hrvatski Radio Treći program, časopis za knjigu TEMA. Već predugo se bavi svojim književnim konceptom PRODAJA EGA: HIPERINFLACIJA EMOCIJA koji je metastazirao od bloga do kolumne do izvedbenog teksta. Na radiju SC vodi svoju emisiju o književnosti -"Na rubu pameti". Trenutno živi u Zagrebu.

(NE)DOSTUPNOST

~Uvod~

Prva rečenica je ovo: on ima i dijete i ženu i dečka. Toliko o ljubavi bez izazova. Više te ne volim i ništa me ne boli. Pamtim i ponavljam: sve je u redu. Mi nismo postojali. I to je u redu. Dakle. Idemo ponovo: mi smo ništa. Dobar, za svog sina, za svog dečka, za svoju ženu i za svoju majku. Za njega, onog njega, ovog njega je samo bivši. Tako počinje neka sapunica. I moj život, ovaj, ovakav, danas. Na posljednjem mjestu.

~Kraj uvoda~

Tvoje ime koje je bilo samo jedno i onda nikada. Sada sam daleko od tvojih pogleda.

-Osjećaš to u rukama.
-Ovo između dvije ruke?

-Kao da držiš nešto prazno ali sigurno.
-Podsjeća me na nas.

-Uvijek to kažeš.
-Uvijek ću to govoriti.

-Samo jednom pa nikada.
-Sada si otišao daleko.

-Zar nismo trebali Sve?
-Opet ponovo?

Znači dogodilo se.
Zaklet na ljubav. Čekat ću. Još si tamo.

-Tko je?
-Ljubavnica.

-Ovaj mobitel ne pamti imena.
-L.

- Već preboljena?
- Možda sam bio loš.

-Ostavljaš trag.
-Ali, samo ako ti nešto treba.

-Treba mi promjena.
-Mijenjaj se.

-Ne daš mi.
-Ne daš si.

-Tebe sam stvarno voljela.
-A bol?

-Onda odi.
-I ne znam ništa drugo.

-Volim te.
-Pričaš laži i ne patiš.

Nabrojao ih je 77. Njen broj je jednoznamenkast.

-Želim da si tu.
-Kada spavaš?
-A ti ne?

-Na jastuku?
-Pored mene!

-I da te ljubim?
-Puno.

I NAS PAR S TUŽNIM BROJEM.

Popio je jednu ili pet previše i onda mu je rekla da je nesiguran. Zamisli da mi prvi put čuješ glas. Zamisli da se ona ne nasmije kada joj kažem da je volim. Zamisli da to nije pogreška.

NIJE MU DOBRO. NJOJ JE POZLILO. A OVA UMIRE. TELEFON ZVONI.

-Možda ću postati bolji.
-Samo ako se ne slomiš na putu.

-Kladiš se?
-Da, a ti?

DAJ MU TELEFON DA MU IZ GLAVE NE POČNU IZVIRIVATI STRAH I PARANOJA I DAJ MU TELEFON DA POMISLI DA JE SVE U REDU I DAJ MU TELEFON DA NE NAZOVE ONAJ KRIVI BROJ KOJI MU OBEĆAVA POSAO I SNOVE NEKE DRUGE PRIRODE. DAJ MU, MOLIM TE TELEFON.

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati. A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati. Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar.

Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je. Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
 Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe. S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak. U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B. Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.

I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.


I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.

Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.

Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,

Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.

Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.

Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod  namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.

Ljubim. Tamo i tamo.

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.
NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-

ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.

PITA SE:

- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?

- HOĆE LI USKORO?

Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.

-Nije opsovao Boga?
-Čudno.

-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života.

Doći ćeš. Je li tako? Obećaješ? Molim te. Jednog dana.