Svebor Delić - Holandija

Svebor Delić je rođen 22 aprila 1980 godine u Sarajevu gdje provodi ranu mladost i djetinjstvo. Pohađao OŠ Silvije Strahimir Kranjčević na Mejtašu. Godine 1994. Napušta Sarajevo Jevrejskim konvojem i odlazi prvo u Njemačku, a kasnije u Holandiju.

5 PJESAMA

I OPET SARAJEVO KASNO U NOĆ

Jos uvjek želim da ti pisem...kao i svake noći....

koliko god govorio ovako ili onako o Sarajevu..

realno ili poveden nekim sjećanjima taj grad uvjek meni radi interesantne stvari...zbog tebe i tvojih očiju ja sam ponovo riješio da ga posjetim i vidim...da udahnem zdrave have i osjetim smrad Miljacke...

koliko god od njega bjezao ja se opet njemu vraćam...

ove godine će biti u sjećanju na jednu Dr Zhivagovsku ljubav i jednu plavu kosu....Julie Christie u filmu je takođe bila plava...

sve stvari o kojima mastam jednostavno mi se dešavaju...

ali uvjek korak ispred sna.....pa tako i Sarajevo..

grad u kojem sam prvi put ugledao nebo plavo i držao tebe za ruku..

zvučim možda kao Pero Zubac..koji je volio u Mostaru jednu Svetlanu,

samo ja sam puno više ( i još uvjek limvo) jednu MELIDU u Sarajevu...

ŠARENI MOST

Kroz mračne sokake mojih misli prolaze preko mostova

začarane sjene TVOGA OSMJEHA, pijan od samoće što

samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove tamne noći

u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca, 

dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš

vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja 

dvije krajnosti što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što

mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE sanjan

LJUBIČASTI CVIJET

Kisnule su tvoje oči po mojim obrazima,

dok vjetrovi odnose naše uspomene,

dani su sve hladniji a tvoj san u mojim očima

lagano posustaje, i on je na litici umora,

za inat neću da prestanem da sanjam,

ležim bespomoćan u zatvorskoj ćeliji

i čekam andjela sa bojom tvojih očiju

da prekine ove teške lance

sa moje duše zaljubljene

PLAVA RUŽA NA BIJELOM PLATNU

Danas sam ležao ranjen

na kamenom groblju mojih osjećaja

i san sa tvojim likom me je njegovao,

zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine

ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju,

boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine,

zbog srca, zbog svega

SVJETLOPLAVA RUŽA

Neće tu biti sahrane, baciće je kao zadnjeg gada

u masovnu grobnicu sa svim ostalim nadanjima i snovima

proslih vijekova, zasuti solju da vise nikad ne progleda

rosna jutra i da se zauvjek zaboravi i ne ponovi mitska

ljubav divlje orhideje, neće biti ispraćaja prijatelja

počasnih salvi, samo prekrivena crnom zemljom pod hladnim

kamenom gdje ce sudbina dobijeti jednu SVJETLOPLAVU RUŽU

da bi se narugala i pokazala svoju ljubomoru za uspomenu