Ljiljana Crnić - Srbija

Moje ime je Ljiljana Crnić. Rođena sam u Splitu 1954. god.gdje sam živila, školovala se, radila, ekonomista, a onda1991. god. iz ratom zahvaćenog Splita sa 4 djece otišla...živim i stvaram u Srbiji, trenutno u Beogradu.

Član sam Saveza književnika u dijaspori i rasejanju (SKOR) Beograd.

Pjesme su mi objavljivane u elektronskim novinama i časopisima u Srbiji, BiH i Hrvatskoj,DIOGEN PROKULTURA MAGAZIN-Sarajevo,Poeta, Žikišon, MaxMinus,prevođene na makedonski, talijanski, francuski...

- učesnik sam  3. Međunarodnom Festivalu Književnosti-Dani prijatelja knjige u Rijeci, novembar 2o1o.

- NKS-Književni dijalog-29, Sarajevo

- Upravo mi izlazi prva zbirka pjesama pod nazivom "Pronađi se u snovima mojim" u izdanju SKORa

- aktivna u POETSKOM ĆOŠETU svakog 3. petka u mjesecu gdje govorim svoje stihove

A ŠTO ĆE MI KRILA?

Što će meni krila

dok zvijezde padaju.

Ja ću da žmurim

tebe ću sresti

noćas

isto mjesto

isti san...

Ti, uključi maštu

slušaj

čuješ li

moje usne čekaju

da im oduzmeš dah i

ne gledaj me čudno

šuti.

Možda ti se dam

u noći

zvijezda padalica...

A šta će meni krila

noćas?

Ja,

već letim

sa tobom.

PRIČA, NEPOZNATOM TRENU...

Vidim li šta dok te gledam?

Pitaš.

Naravno, kad bi samo znao.

Gledam te željom

dok ti

traljavo blesiš.

Zar ne vidiš?

Vodim ljubav sa tobom

da i ne slutiš.

Uporno zamišljam, razmišljam

kakav li si, šta voliš?

Kako dokučiti onih hiljadu

kada bi, šta bi...

Kurva u meni želi i hoće još..

a ti?

Da li si

Ti

spreman

dati sebe,

da te ne kradem,

ljubavniče,

izabraniče...

ili

samo ja , želim.

Gađam te

izazovom, obećanim.

Neuhvatljivi

Sviđa mi se

tvoja

usnula želja,

opako ti ime neko.

Provjeravam,

oko ti ne laže.

Šuti

Pusti tren

da dosanjam,

Kažeš li bilo šta,

sve si ranio...

VRISNEM PONEKAD

Ponekad vrisne iz mene

neiživljena strast

koja zna da zaboli.

Vidim

nedokučiv pogled

više prazan

Rado bih mjenjala

tvoj odraz u

vijugama mojim

Ja u svom svijetu

sanjam

izgubljena u mislima..

Zavjesa pada,

predstava se završava

kroz rupu koju

probijam

u svojoj glavi

Znam

Bila sam puno veća

nego što ti se činilo

Danas tako mislim

a sutra,

da li ću?

BEZIMENOM

Moja duša posta

okupirana teritorija

Unijela sam i　srce

svoje

a ti ne mariš

bezimeni podaniče,

　ljubavniče

preljubniče　...

Kažu

Tuga nikada ne ide na odmor..

Nježno i nemarno

ta ista

taloži se u tom mom

sjebanom čistilištu

Odlazak tvoj je vidljiv

Ako razvijem crveni tepih

možda tuga i ti

ruku pod ruku

odete njime

Ne prkosi...prava nemaš

Vrijeme vam ističe.

ŠUTIM

šutim

pored mene

mjesec umoran

pobježe na spavanje

šutim

dan mi se javlja

prepoznao me

veli opet šutiš

osluškujem

šuteći

možda te dočekam

šutnjom