Mirela Agić - BiH

Rođena  18.11.1978.g.u Tuzli, sklona pisanju poezije, po profesiji profesorica jezika i književnosti.

Trenutno pohađa postdiplomski studij iz oblasti Teorijskih modela postmodernog proučavanjaknjiževnosti na Filozofskom fakultetu u  Tuzli.

Piše poeziju, i objavljuje je tek od prošle godine u različitim Zbornicima za književnost u regiji. 

UMJETNOST

Ima li išta tužnije od košmarne čežnje

za licima koja nestaju u crnim rupama?

Ima nekog dobra u tim nedoumicama.

Đavo glanca cipele pred polazak u grad.

PTSP lovi sljedeću žrtvu na autubuskoj

Ja?

Sjebanost,

pretvaram u umjetnost pred ogledalom.

Naizgled

 Od svih zala u meni

najviše me plaši  ono šutljivo

naizgled duboko zakopano.

Trujem  ga

toplinom  tuđih lica.

mekim dlanom ljudskim.

To čudovište

ponekad nosim u torbi

a nekad k'o  Kaina znak.

Ožiljak

Nekad dok spavaš dodirnem ti ožiljak.
Dane provedem skrivajući od tebe
besanu i samo moju pod prstima tajnu.
Osjetim moć tog znaka

svaki put kad nabujaju rijeke.

Probode mi kožu i pojuri krvotokom

tražeći mjesto odakle može pričati

tvoju nikad ispričanu stravu.

U slutanjama,kao kad miriše zemlja
pronaći ću jednom sve tvoje zakopane priče:
probuditi ih i bez straha

moći dodirnuti ti ožiljak kad spavaš.

Ulica

Davno bijaše iz tamnih knjiga iščupan.

ovaj svijet u kojem se više nećemo vidjeti.

Ne govori mi više o preziranju bogova,

Ti, šutljivi, u kavezu sakriveni Čovječe.

Mislim:ni tebi ne treba vjerovati!

Ti si samo moja opomena u danu

u kojem ponekad zastanem i

poželim da ne gledam tužna lica.

Nesanica

Budiš me noću

svojim teškim snovima.

Pališ cigaretu i šutiš.

Uvjeravaš me:

„Da Bog neuhvatljivu sudbinu kroji

i dok spavamo.“

Zamolit ću Ga,

da u tvojim očima

izbriše jezivu sliku

njihovih lica.

Tvoje vrijeme

uvijek će biti mjereno

smrću kojoj si dodirnu ruke.