
Vinka Perišić Šarenac - Srbija
Rođena je u Goraždu 10.12.1957.
Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,
studijska grupa Istorija jugoslovenske književnosti i
srpskohrvatski jezik 1980. god. Radila kao profesor
književnosti u Gimnaziji u Goraždu. Živi i radi kao
profesor književnosti u Herceg-Novom.
Dobitnik je:
Prve nagrade na Limskim večerima poezije Priboj
na Limu 1981.
Prve nagrade – „Vukovo pero“, Loznica 1991.
Prve nagrade za ljubavnu poeziju „Zlatni pjesnički
prsten“ Subotica-Palić, 2004.
Prva nagrada za ljubavnu poeziju udruženja invalida
Jugoslavije Novi Sad 2005.
„Srebrni albatros“ Udruženja pisaca dijaspore Frankfurt na Majni, Bijela 2006.
Član je Udruženja književnika Crne Gore i počasni član Srpskog književnog udruženja „Miloš Crnjanski"
u Švedskoj.
Objavila sljedeće knjige pjesama:
„Zavatreni krug“, Pljevlja 1985.
„Pjesme radosti“, Sarajevo 1986.
„Zlatno doba“, Pljevlja 1991.
„Nježno sa zgarištima“, Peć 1995.
„Hitac za bijelog galeba“, Užice 1998.
„Bagrem i sneg beo“, Užice - Beograd 1998.
„Vrištaću ako ništa ne pokušaš“, Zemun - Podgorica 2009.
„Raboš srca i pogača“, Podgorica 2011.
RABOŠ LJUBAVI
Na razvalini kolibe naše
za gladnom trpezom
posnu večeru služim
večernjim pticama,
treperim poput lista jasike na vjetru,
vino ne pijem,
sveti Gral čuvam -
dvorim jednostavnost jednog sutona
u kome na ognjište,
umjesto žeravlja,
padaju pijane zvijezde...
Ako i noćas zakasniš
na duši raboš ureži,
tihom se rasapu pokloni,
sa vrha bedema bola
pogledaj u ponor krvi koja jenjava...
Na usnama mojim
ionako je utihnula pjesma vjetrova.
Zaboraviš li požuriti
da ugrabiš svitanje kara-danu,
na krvi raboš ureži -
prosuo se sitan biser
na starom đerdanu.
Ako uopšte ne stigneš,
rajske će ptice u praskozorje
mrvama hljeba sa ove trpeze
hraniti svoje perje svileno!
TALLY OF LOVE
On on the ruins of our hut
at the hungry table
lean dinner I serve
to evening birds
flashing like aspen leaf in the wind,
I drink no wine,
the Holy Grail – I guard
waiting for simplicity of one yard sunset
in which on the hearth,
instead of live coals,
drunken stars are falling down...
If you be late tonight
in my soul do the tally,
the quiet fall apart you bow,
from the top of a rampart of pain
look into the abyss of blood that diminishes ...
On my lips
the song of winds died down anyway.
If you forget to hurry
to catch the daybrak of dark day,
in my blood do the tally -
tiny perls are spilled
on an old neckless.
If you don't get here at all,
the birds of paradise at the dawn
will eat bread crumbs from the table
and feed their silky feathers!
SAGA O URUŠENOM SNU
Sjekao si bambuse za svirale
za kolibu našu na rijeci
i mlin
u kome smo mljeli sudbinu
Pamtim fijuk sječiva – vino opojno
Brusio potom drvo kedrovo
za lađu otisnutu niz slap krvi
A ja te s ljubavlju pojih
krčagom moga bedra
Pomislih:
Dolazi jesen
i sve će uskoro prekriti uvelo lišće
i bijeli cijelac-snijeg
Ti onda podiže sječivo na moj osmijeh
progoneći me putem i stranputicom
po buri, vatri,
pod blijedim zvijezdama...
Rekoh:
Nisam lovac
neću da pucam u pjesmu
u prazne snove...
A u koritu krvi
zaglavila se lađa...
melje je trošni mlin.
THE SAGA OF CRUSHED DREAM
You were cutting bamboos for flutes
for our cottage by the river
and mill
in which we were milled fate
I remember whiz of blade - heady wine
Then you honed cedar wood
for a boat pushed away down the cascade of blood
And I gave you with love to drink
from the pitcher of my thighs
I thought:
Autumn is coming
and everything will soon be covered by whitered leaves
and white untouched snow
Then you raused the blade on my smile
chasing me on and off the road
at the storm, fire,
under the pale stars ...
I said:
I am not a hunter
I don't shoot a song
into ampty dreams ...
And in the trough of blood
the boat was stuck ...
an old mill is crumblies it.
PISMO ODISEJU
Košulju poderala
razboj mi se polomio
i tkanje osulo
a tebe nema.
Svo bilje gorsko pobrala
konjima u grive uplela
ergela mi se otela
stado se sjavilo
samo
planine odjekuju vapajem
a tebe nema.
Prosci mi pod grlom zastali
i sablje britke jecaju
vukovi na torove nadiru...
zmije otrovne dozivam
da plot na toru pojačam
a tebe nema.
Hiljadu bolesti izmišljam
starost u kosti navraća
sva sam ti pisma poslala
Bogu skrušene molitve
U zvijezde plamene gatala
milion novih zakletvi,
snovi se u snove zapliću,
dželati u zoru osviću
đerdan mi dana nanizan
a tebe nema.
Da si u bedem zazidan
očima bih ga potkopala,
u hladnoj mračnoj ćeliji
da si…
LETTER TO ODYSSEY
A shirt I tore
a loom of mine is broken
and weaving has unseamed.
All mountain herbs I have picked
and entangled into horses' mane
ergela got out controle
the herd got back
only
mountains echoing cry
but you aren't here.
Suitors stopped in my throat
and sharp blades of swords groan
wolves atack the fold ...
poisonous snakes I call
to strenghten the fence
bat you aren't here.
Thousand diseases I invent
ages into my bones drop in
I have sent all the letters to you
and humble preyers to God
by firing stars a fortune telling I did
millions of new oaths,
dreams got tangled in dreams,
executioners at dawn are comming
the neckless is threaded
bat you aren't here.
If you were in walled ramparts
I wold undermine with my eyes,
in a cold dark dangeon
if you are ...
* * * * * * *
Da si se morima zakleo
Na vjernost dugovjeku
Dlanovima bi ih presušila
Mora duboka plava...
Ovdje sam još
i slušam umorne goste,
tihu pjesmu čobansku
I slikam rukom umornom
pješčane sprudove daleke
iza kojih mi se svakodnevno
samoći smiješi tišina...
* * * * * * *
To seas you have sweared
to long lasting fidelity
I woud have dried by my palms
Deap blue seas ...
I'm still here
and listening to tired guests
silent shepherd song
I paint with my tired hand
faraway sandbanks
behind which we are every day
smiling quiet solitude ...
KRČAG SRCA
Pođi sa mnom u brda zavičajna
prije no pomrači i duši se slome
od snohvatica krila tanka.
Neka te ne plaši njiska žedne ždrebice na putu,
ni moja tugovanka.
Mirisaće na divlje jagode uzglavlje drevno,
plamtiće oganj srca dok traje vejavica,
pusti samo da te provedem
plavim heljdinim poljima ispod trepavica.
Da te pokažem mojim vrtovima,
zvijezdama, mjesečini nad šljivikom,
ptice moje i psi čuvari da ti se raduju
kao nikom.
Stani uza me, ogledaj se u mojim očima,
na brzaku pod vodenicom i na bunaru -
mirišem ti
kao grana ruzmarina na reveru,
kao žute dunje i narandže
na majčinom ormaru…
Odmori se na mojim dlanovima,
laticama ošamućenog cvijeta na buri,
hraniću te probuđenom krvlju plemkinje
ječmenim hljebom i vedrim nebom…
Zagrli me, nikud ne žuri!
Tebe su oduvijek čekale moje planine
i zvjerinjaci u njima ti se raduju.
Ti si me okovao kopljima ljubomornih pogleda
u jednom davnom snu…
Staviću na trpezu srce kao krčag,
ako ćeš iz njega vino piti, a ti
spusti košulju svoju na travu pred kolibom:
možda bih ti mogla u naručju i ozdraviti?!
PITCHER OF HEART
Come with me into to the native hills
before it get dark and brake in the soul,
first dream of thin wings.
Do not be afraid of thirsty filly neighing on the road,
neither my dirge.
It will scent on wild strawheries the encient pillow,
the flaming fire of heart as the blizzard lasts,
just let me take you
through blue buckwheat fields under the eyelashes.
To show you to my gardens,
to stars, moonlight above the plum orchard,
let birds of mine and guarding dogs be delighted to you as to nobody.
Stand by me, reflect into my eyes,
in the rapids under the mill and in the well -
I scent to you
as a branch of rosemary on your lapel,
as yellow quinces and oranges
on my mother's cupboard ...
Relax on my palms
flower petals astounded by a strong wind,
I will feed you with awakened blood of a noblewoman barley bread and clear sky ...
Embrace me, don't hurry anywhere!
You are always welcome waited by my mountains
and beasts are delighted for you.
You mounted me with spears of the jealous looks
in a former dream ...
I'll put on the table my heart as a pitcher.
If you drink a wine from it, you
put down shirt of yours in front of a hut:
perhaps I might have recovered in your arms!
MOLITVA BELE CIGANKE
Kupiću ti konja
krilatog konja da ti u snu šapuće...
Ma kakvog konja:
kupiću ti ergelu
bijelu ergelu da te topotom uspavljuje...
nove mamuze, kostretni šešir,
bičeve i sablje srmom okovane,
srebrne noževe s kožnim sapima
i novu čergu nalik kolibi zor-harambaše...
Kupiću ti lađu
golemu lađu od sandalovine
da njom isparaš mora daleka -
košulje moje jedra da joj budu,
od kose moje uže ću isplesti
da se za čvrsto sidro uhvati -
nebu ću svoju tajnu otkriti da želim
jarbole tvoje sreća da prati...
Otkaću ti dolamu
u carstvu ciganskom kakve nema,
na pleća tvoja, delijo,
sokoli da se gnijezde,
da ti i sveci zavide
kad korak niz drum načiniš...
Pogaču ću ti pod sačem
na našem ognjištu ispeći,
pogaču od brašna bijelog i suza bisernih
tri dana da se puši, miriše...
Cijelo selo pozovi
kad je krčagom rumena vina
uz gozbu zaliješ...
that smell like your soul ...